Zašto i kako srušiti barijere između mladih i starih?

Linija pomoći Plavi telefon osnovana je na inicijativu dvojice entuzijasta, Miroslava Vučenovića i Željka Pervana, a telefon je prvi put zazvonio 2. rujna 1991. godine. Bilo je pojedinaca koji su pokušali spriječiti stvaranje Plavog telefona, ali kad postoji dobra i inovativna ideja za koju se živi, uz upornost i vjeru u ono što se želi postići, sve se nekako posloži. Tako je i Linija pomoći Plavi telefon postala najstarija linija pomoći za djecu, mlade i odrasle u Hrvatskoj. Tijekom prvih nekoliko godina rada uglavnom smo bili u potrazi za stalnim prostorom, sve dok nismo pronašli dom na današnjoj adresi u Ilici 36. U svojim početcima Plavi telefon bio je utočište mnogobrojnoj djeci koja su u ratnom vremenu pokušavala pronaći mjesto gdje mogu biti djeca. Tijekom sljedećih godina Plavi telefon proširio je svoje djelovanje kreirajući i provodeći mnoge druge projekte uz Liniju pomoći: savjetovalište Otvorena vrata (individualno i partnersko/obiteljsko savjetovanje), Školu za uspješnije roditeljstvo te mnogobrojne edukativne i preventivne projekte za djecu i mlade. Dugogodišnji rad Plavog telefona (uskoro ćemo proslaviti 27. rođendan) svakako je nosio i velik broj prepreka i teškoća. No kad ljudi vole svoj posao, za svaki se problem pronađe rješenje. S vremenom smo se naučili oslanjati na pozitivne rezultate svojeg rada i zadovoljne korisnike naših programa i projekata, a izazove s kojima se suočavamo rješavamo u hodu i zajednički. Mnogo nam znači potpora volontera i vanjskih suradnika koji kao i mi, koji smo među volonterima poznati kao 3M (Miro, Monika i Martina), vole ovaj posao i zajedno s nama daju svoje znanje i vrijeme svima čiji se životni put preplete s Plavim telefonom. Vidimo vrijednost i rezultate svojeg rada i to nas održava i tjera naprijed.

Plavi telefon od početka okuplja entuzijastične osobe koje svoje vrijeme ulažu u volontiranje. U tom smislu, ovim projektom proširujemo rad Udruge pružajući volonterima priliku da, osim s djecom i mladima, aktivno volontiraju s našim (naj)starijim građanima. Dio volontera na tjednoj će razini provoditi vrijeme sa starijima (odlasci u kazalište, kino, muzeje, zajednički odlasci k liječniku, u kupnju), a volonteri na Liniji pomoći bit će u redovitom kontaktu s velikim brojem starijih osoba iz cijele Hrvatske i u razgovoru im pružati razumijevanje, potporu, pomoć pri rješavanju životnih situacija. Starost je tema kojoj se pristupa s mnogo predrasuda, a druženje i prijateljstvo sa starijima postali su mit koji želimo razbiti.

Svima je poznat termin međugeneracijski jaz; razlike između mladih i starijih sve su veće i dublje, nerazumijevanje i predrasude postoje s obje strane. Prema istraživanjima, starije osobe osjećaju se isključeno iz društva od okoline, misle da postoji manjak generacijske solidarnosti i da se sukob naraštaja pojavljuje čak i u svijetu rada („Danas mladi nemaju vremena za stare ili su prezaposleni pa nemaju vremena slušati nas i naše priče“, „Mnogi mladi misle da nas starijih više ne bi trebalo biti, odnosno da mi zauzimamo njihova mjesta, tako da se i ponašaju prema starijima kao da su višak...“, „Mislim da je najveći problem neimaština. Nemaju posla pa su razočarani, misle da im stariji zauzimaju mjesto...“). S druge strane, percepcija starijih kod mladih često je povezana s predrasudama i stereotipima; istraživanja pokazuju da mladi misle da su stariji senilni, čangrizavi, nostalgični, zaboravni, tvrdoglavi i slično. Stoga će projekt spojiti mlade volontere i starije osobe – u telefonskim razgovorima, osobnim kontaktima, pomoći pri kupnji, odlascima liječniku, odlascima u kazalište i na izložbe, zajedničkom provođenju vremena i druženju. Držimo da je važno spojiti ta dva naraštaja, dati im priliku da se upoznaju, razgovaraju, druže, uče jedni od drugih, razbiju stereotipna razmišljanja koja često rastu u svima nama i zamagljuju nam stvarnost. Radeći na projektu, mladi će steći nova znanja i vještine rada s ljudima, komunikacijske vještine, upoznati civilno društvo u izravnom volonterskom radu.

Razmišljali smo o starijim osobama i o tome što im možemo pružiti, a jedna od pozitivnih priča koja nas je potaknula na ostvarenje ideje bilo je i osobno iskustvo naše članice tima. Njezina priča započela je davne 2009. godine, kad je sasvim slučajno na ulici upoznala jednu stariju gospođu s kojom je doživjela predivnih šest godina prijateljstva, druženja, poštovanja, potpore i razumijevanja. Imati 86-godišnju prijateljicu za mnoge je bilo vrlo čudno i neobično, no nakon što bi čuli moju priču i način na koji sam upoznala svoju prijateljicu Živanu ljudi bi ostali osupnuti, a vjerujem da su duboko u sebi željeli osjetiti takvo iskustvo. Svi su bili vrlo znatiželjni što to nas dvije radimo zajedno s obzirom na to da je razlika u godinama zaista bila poveća, tj. (samo) 64 godine. A nas dvije radile smo zapravo sve što rade dvije prijateljice sa zajedničkim interesima i sve što rade unuka i baka. Naše prijateljstvo i povezanost nisu poznavali dobne granice jer je njezin duh zauvijek ostao mlad i vedar, a njezine životne priče nudile su bogata iskustva iz kojih se moglo mnogo naučiti. Prijatelja koji sluša, razumije i koji je oslonac iznimno je teško naći, bez obzira na godište i naraštaj, ali moja Živana i ja primjer smo da su takvi odnosi vrlo rijetki, ali itekako mogući. Iako je živjela sama, Živana je imala svoju obitelj, predivne ljude s kojima sam se i ja zbližila. Dok je bila u svojem stanu, Živana i ja družile bismo se uz čaj, išle zajedno u slastičarnicu, u trgovinu, u šetnju i kod liječnika. Nakon što je otišla u dom za starije i nemoćne, redovito sam je posjećivala i tamo, a svoje zajedničke aktivnosti nastavile smo i dalje, jednakim intenzitetom. Moje drage prijateljice nažalost više nema, no sjećanje na nju, njezinu pozitivnu energiju, dobrotu, hrabrost i borbenost u mojem će srcu i mislima živjeti zauvijek. Nadam se da će moje iskustvo potaknuti volontere i ljude općenito da se aktivnije uključe u rad i druženje sa starijim osobama, da pruže ruku kad bude potrebno, otvore vrata kad ih nitko drugi ne otvara, budu oči za prozor u svijet koji stariji zbog nemoći i bolesti više ne mogu doživjeti i oslonac u danima kad ostanu sami. (Monika)

Sudjelovanje je za nas ponajprije značilo prepoznavanje važnosti provedbe projekata čiji su ciljevi podizanje kvalitete života starijih osoba i povezivanje mladih i starijih u zajedničkim druženjima. Također, treća nagrada na natječaju Zagrebačke banke potvrda je važnosti Udruge Plavi telefon kao organizacije koja pridonosi zajednici na lokalnoj i nacionalnoj razini. Projekt Plavi pomagači u fazi je pripreme aktivnosti; organiziramo edukaciju volontera na Liniji pomoći i volontera koji će pružati pomoć u kući, razrađujemo plan širenja informacija potencijalnim korisnicima projekta, dogovaramo tijek provedbe svih aktivnosti. Prve konkretne tragove projekta sigurno ćemo vidjeti već krajem siječnja i početkom veljače 2018. godine.